Svojedobno se u Italiji nakon uhićenja trojice šefova (»capi«) jedne sotonističke sekte u javnosti otvoreno govorilo o tom velikom zlu. U Hrvatskoj, vrlo rijetko. Čak niti vi ne upozoravate, po meni, dovoljno na to zlo i na ono što mogu sotonisti učiniti čovjeku. Kakav im je cilj? Kako se protiv njih boriti kao kršćani? Zašto ne pišete o tome?

K. P., Dubrovnik

Premda se u Hrvatskoj o njemu ne govori tako često, sotonizam, bez sumnje, jedna je od najopasnijih suvremenih pojava. Sotonističke sekte, gdje god mogu, nastoje »pustiti korijenje«, a osobito u bogatoj Europi i drugim zemljama svijeta. Mediji o njima i o njihovim užasnim obredima donose grozomorne detalje, no vrlo se rijetko upuštaju u pojašnjavanje njihove prave naravi i ciljeva, na što bismo, potaknuti Vašim pismom, željeli upozoriti.

Prije svega, znamo da Sotona postoji i da zbog mržnje prema Bogu kuša čovjeka i navodi ga na zlo jer za sebe želi »poklonike«, otimajući ih od Boga. Glavni je cilj sotonističkih sekta razoriti sve kršćanske vrednote na kojima se temelji društvo. One žele »izvrnuti« kršćansko shvaćanje života zamjenjujući ga nihilističkom kulturom. Ta kultura temelji se na želji da sami članovi od sebe naprave »bogove«. Ne treba Bog biti taj koji će ti pokazivati što je dobro a što je zlo, kažu sotonisti protiveći se Bogu i želeći mu »zatrti svaki trag« u društvu.

Katolička Crkva, jedina prava Kristova Crkva, glavni je cilj napada sotonizma, jer Crkva je ona koja ima poklad objave, temelja vjere u Boga. Sotonisti ne pokušavaju »korumpirati« ili ozloglasiti svećenike; oni žele da svećenika više ne bude, jer kad bi i među svećenicima bilo onih koji nekoga »skandaliziraju«, i takvi bi bili potvrda da Bog postoji. Zato Sotonino kraljevstvo ide za tim da uništi sva zdrava objektivna moralna načela i sve objektivne istine. Sotonistička kultura ulazi u obitelji kada se iz njih izbaci Bog, u škole kada se po njima širi isključivi ateistički duh, kada se vjerska pouka zamijeni nekakvim »psihologizmima«, a u društvo kada se sa svih javnih mjesta počinju »čistiti« kršćanski simboli kao »znakovi netolerancije prema drugačijima«. Ta nihilistička kultura ulazi i u sva okupljališta mladih, i kršćani bi upravo zato Krista trebali unositi i na ona mjesta gdje im se to čini nemogućim.

Možda nikada ranije roditelji nisu imali veću odgovornost nego danas u upozoravanju i njegovanju upravo kršćanskih vrijednosti. Jer, sotonisti se obraćaju, kada god mogu i gdje god mogu, mladima. Kada ih uvuku u svoju mrežu, drže ih potpuno podređenima, zarobljenima. A jedan od načina da ih se drži »pod jarmom« je spolno iskorištavanje. Čest način zadovoljavanja spolnih nagona kod sotonista je sadizam. Zadavanje boli, ranjavanje, udaranje, pa čak i smrt za žrtve spolno, na suludi način, uzbuđuju članove. Mazohizam s druge strane, uzbuđuje one koji, na primjer, prisiljavaju svoje žrtve da piju njihovu krv.

Seksualne orgije u kojima se služe djecom i nevinim djevojčicama obično »organiziraju« sotonističke vode, prisiljavajući članove svojih sekta da ih dovedu, uvjeravajući da su one »najmilije« žrtve sotone. Zapravo, njihovi su vođe pedofili. Svi pak predmeti kojima se služe sotonisti - lubanje mrtvaca, križevi okrenuti glavom prema dolje, crna obredna odjeća - služi samo jednom cilju: potpunome zbunjivanju i smrtnome zastrašivanju članova i žrtava kako bi ih se teroriziralo i podjarmilo, kako bi se na njima zadovoljili vlastiti perverzni spolni nagoni.

Sotonske sekte nove članove »novače« među srednje visokim slojem društva, vodeći se logikom da imaju dovoljno novaca (kojega će im, na kraju, oteti) i vjerujući da je među njima najlakše naći pedofile i spolno perverzne osobe. Jednom kada se postane pripadnikom ili članom sotonističke sekte, ne može se izići iz nje. Ponajprije zato što članovi sekte svakoga koji se ne slaže s njima i želi izići iz sekte - to jest, »pobjeći glavom bez obzira« - počinju ucjenjivati. Jasno, fotografijama i drugim »kompromitirajućim materijalima«. Jednako tako, ucjenjuju i žrtve - osobito adolescente koji iz naivnosti upadaju u takve krugove - i prijete im smrću ili pak objavljivanjem fotografija na kojima se vide u nedoličnim, gnusnim i ponižavajućim pozama.

Zašto se sotonizam širi medu mladima, ali i starijima, teško je jednoznačno reći. No, na prvome je mjestu kao »krivac« permisivizam onoga tko je zadužen za javni red i održavanje društvenoga poretka. Malo se ili premalo istražuje kada je riječ o zločinima čiji bi počinitelji mogli biti pripadnici sotonističkih sekta. Pod krinkom »slobode ispovijedanja vjere« krije se, pak, nešto sasvim drugo.

Drugi razlog širenju sotonizma je svakako i moralni permisivizam, vidljiv u svim segmentima društva. Ljudsko se tijelo upotrebljava i iskorištava kao roba, a čuju se čak i prijedlozi da bi se prostitucija umjesto njezine zabrane i borbe protiv iskorištavanja najčešće nevinih žrtava, trebala - legalizirati. Tijela žena i djece često se koriste kao dobar »promidžbeni materijal«.

Što možemo učiniti kao kršćani? - pitate. Vjerujemo da samo promjena mentaliteta, obraćenje na vrijednosti koje pripadaju ljudskoj osobi i ispravan odnos s Bogom - u kojemu nema mjesta nikakvom »sotonizmu« - mogu spasiti iz opasnosti ralja sotonističkih sekta. No, ne možemo čekati na obraćenje srca, vjerojatno ne kod onih koji u tom zlu već žive, a pogotovo ne od onih koji od toga zla žive. Zato se slažemo s Vama da je potrebno ustati protiv toga zločina koji ubire žrtve među najmlađima i najslabijima. Usprotiviti se šutnji, jer - tko šuti (a nešto zna) i sam je - sudionik u zlu i nepravdi.

Zato bi trebalo prekinuti šutnju, i svaki bi kršćanin trebao jasno svjedočiti: sotonističke sekte prostor su uništenja svih kršćanskih i ljudskih vrijednosti. Zato se služe izopačenim seksom. Njihov je neposredni cilj - zarađivanje novaca. A sve pod krinkom pseudoreligioznosti. Zato je potrebno upozoravati.

Kao što je govorio Martin Luther King: »Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih.« Ako »pošteni« nešto znaju, moraju izaći iz toga kruga šutnje - i progovoriti.

Preuzeto s www.glas-koncila.hr