Načelo čvrstoće i snage kaže : «Budi čvrst u borbi za domovinu, nikakva strast i mržnja nek dušu vam ne umori, učini svoj um snažnim i čvrstim; principijelnost čovjeka ne dolazi po isključivosti, već po bistrini i jasnoći stavova.

HPBratstvo poticati će međunarodno razumijevanje, te svekolike odnose koji promiču razvoj demokracije, ljudskih prava, gospodarstva, kulture, športa. Vrlo bitna odrednica hrvatske vanjske politike treba biti uključenje Hrvatske u srednjoeuropski civilizacijski i gospodarski prostor, iz kojega je istrgnuta kroz prošla dva svjetska rata.

HPBratstvo se sa svojim ciljevima zauzima za Europu koja je uređena na civilizacijskim, kulturnim i kršćanskim vrijednostima koji su pretpostavka političke, gospodarske i svekolike suradnje na svim područjima. Hrvatska treba nastaviti graditi svoj put prema blagostanju, ugraditi sve pozitivne europske mehanizme u svoj sustav razvoja. Isto tako treba učiti na pogreškama europske demokracije ponajprije u smislu širenja moralnog relativizma, osobito hedonizma kao načina života koji je u suprotnosti sa ljudskom naravi. Hrvatska ne smije nijekati elemente europske kulture, zapadne civilizacije jer bi tako nijekala svoj identitet. Isto tako se ne smije utopiti u Europu tako da izgubi svoje posebnosti. Hrvati su u svim područjima europske kulture, duhovnosti, sposobnosti stvaranja materijalnih dobara dali veliki doprinos tijekom povijesti.

Otvorenost Europi, kao i svijetu, bitne su značajke Hrvata kroz tisućljetnu povijest. Oni koji nisu upoznali hrvatsku baštinu i njen doprinos za Europu, razmišljaju kako se «Zapadu» može približiti kroz bezličnost, anacionalnost, odhrvaćenje što je vrlo opasno za pozicioniranje jednog malog hrvatskog naroda u «Velikome» svijetu. Hrvatska je zemlja velike geostrateške važnosti, iako je razmjerno mala država velikih je potencijala, stoga je oduvijek bila pod velikim povećalom i zanimanjem. Poradi toga moramo postati aktivni subjektkoji odlučuje o vlastitoj ulozi u jugoistočnoj Europi, s težnjom prema srednjoj Europi i Mediteranu, te biti neutralni u odnosu na carinske, monetarne, vojno-redarstvene integracije. Volja hrvatskog naroda mora biti presudna u svezi sa integracijama koje narušavaju suverenitet, stoga će HPBratstvo poraditi na edukaciji širih masa o prednostima i nedostacima raznih integracija kako bi hrvatski narod znao ispravno izabrati. Hrvatska prije svega treba ostati jamac mira i stabilnosti ovog dijela Europe, a osobito treba obnoviti urušene mostove prema hrvatskom iseljeništvu, Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Vojvodini, i Boki Kotorskoj.

Hrvatska može i mora voditi samo miroljubljivu politiku, na što nas obvezivaju povelje UN, a posebno prvi mirovni ugovor( ugovor Svete Stolice i Hrvata) u kojem se Hrvati zakleli da neće nikada provaljivati u tuđe zemlje ni ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji budu htjeli.

Tijekom burne povijesti Hrvati su najviše ginuli za interese tuđina, koji nisu marili za naš narod, stoga će se HPBratstvo protiviti bilo kakvom uvlačenju u ratne prilike, a osobito ondje gdje se pod borbom protiv «globalnog terorizma» prekrivaju neokolonijalne pretenzije protagonista novog svjetskog poretka. Ipak ondje gdje se može doprinijeti svjetskom miru, sprječavanju bolesti, gladi i drugim nevoljama hrvatski narod ne smije biti pasivan i gluh kao najveći dio međunarodne javnosti kada se u krvi branila «Uskrsla» Hrvatska. Težak, neravnopravan položaj hrvatskog naroda u BiH biti čija je konstitutivnost i jednakopravnost formalnog karaktera nameće obvezu i odgovornost RH da svojom politikom utječe na povoljniji položaj Hrvata u BiH.

Stoga se uvijek mora voditi čvrsta, nepokolebljiva obrana nacionalnih interesa, koji su zasnovani na međunarodnom pravu i temeljnim međunarodnim dokumentima. Demokracija je izraz za postizanjem opće pravde, njezina je bit u poštovanju općeljudskih i općenarodnih vrijednosti. Demokracija i u europskim okvirima mora cijeniti dostojanstvo, slobodu, pravdu kao temeljne vrijednosti, jer bilo kakvo iskrivljavanje i zloupotrebljavanje gazi temeljne postulate demokracije.

Strategijsko umijeće -stvarnosti trećeg tisućljeća Novo stoljeće u svjetskim okvirima nije donijelo ništa novo, potresi, poplave, ratovi, glad, terorizam, političke spletke su naslijeđeni iz minulog drugog tisućljeća. Na ne toliko davno završeni Domovinski rat još samo podsjeća poneki neobnovljeni ratom oštećeni objekt, te duhovne i tjelesne rane direktnih sudionika ratnih strahota i svih onih koji nisu prestali sanjati san o ljepšoj hrvatskoj domovini. Ipak, doba je virtualne stvarnosti, globalizacije, suvremene tehnologije u koje sve više ulazimo, a čijih posljedica još nismo u potpunosti svjesni, dok prastara nastojanja za osvajanjem, pokoravanjem, stvaranjem i održavanjem centara moći, nekih novih revolucija ili evolucija nisu prestala sa prošlim vremenom. U uvjetima novoga tehnološkog doba nekadašnje se stanje u kojem je država upravljala gospodarstvom prometnulo u ono u kojem gospodarstvo upravlja državom.

U cilju svoje maksimizacije kapital potiče državu na stvaranje diplomatskog pritiska koji olakšava njegovo prodiranje i kao posljedicu ima gospodarsko-političku aneksiju koja nekadašnje nacionalno gospodarstvo pretvara u periferno gospodarstvo najčešće nepoznatih vlasnika.

Klasični konvencionalni ratovi koji su obilježili 20 st. zamijenili su tzv. asimetrični ratovi stoga i klasična obrana postaje stvar prošlosti. Dok su klasični, simetrični ratovi podrazumijevali teritorijalna osvajanja izravno oružanom agresijom, budući ratovi temeljit će se na posrednoj strategiji kroz političku, ekonomsku, tehnološku, kulturnu, psihološku, informacijsku i vjersku domenu. Pojava nove religioznosti, novog materijalno-financijskog svjetonazora u kojem novac zauzima središnje mjesto daje mu snagu novog totalnog oružja.Liberalizacija i otvaranje prema svijetu otvaraju razvojne mogućnosti ali istodobno povećavaju i rizike. Bez jasnih vizija i mehanizama za kontrolu tih složenih procesa ostvaruje se pritisak međunarodne konkurencije kojineizbježno dovodi do socijalnih posljedica čime se destabilizira država.

Mediji ili tzv.»meka sila» nameću se kao izvor moći koji kreira javno mnijenje, izaziva politička gibanja, oblikuju svijest, svjetonazor i kao takav pogodan je za manipulacije. Tvornica informacija vrlo lako postaje tvornica laži, dezinformacija, poluinformacija i sl. I kao takvi sposobni su urušavati društvo, destabilizirati sustav, izazvati gospodarski kolaps. Mediji dakako trebaju biti slobodni i neovisni ali najprije slobodni od manipulacija, utjecaja obavještajnog podzemlja, ili drugih izvora moći kojima nije cilj stabilna, suverena, gospodarski jaka Hrvatska. Demokratsko uređenje koje formalno isključuje jednopartijsko vladanje i uvodi višestranačje, dok stvarno uspostavlja tihu «diktaturu» manjine nad većinom postaje problem svih državnih zajednica. Dakle, demokracija ne smije biti iluzija za mase, već stvarnost koja isključuje bilo koji vid totalitarizma.

Iz svih tih razloga RH treba jasno definirati svoju strategiju nacionalne sigurnosti koja obuhvaća gospodarsku, diplomatsku i vojnu sigurnost, a vodeći računa o zemljopisno-geostrateškim značajkama, veličini zemlje, demografskoj situaciji, političkim ciljevima, povijesnom i kulturnom naslijeđu te znanstvenim i gospodarskim mogućnostima. Potreba čvrstog definiranja strategije nacionalne sigurnosti, obrane traži i odgovarajući stupanj spoznaje i umijeća, stoga se i nameće potreba institucionalizacije visoke naobrazbe za područja nacionalne sigurnosti.

U svojoj politici slijediti ćemo načelo mudrosti i razboritosti koje kaže: »Budi mudar, donosi takve odluke koje će označiti trajnu vrijednost».Unutarnja i vanjska politika mora biti postojana, dugoročna, nadstranačka, ona mora prvenstveno štiti hrvatske nacionalne interese, a odmah zatim interese Europe i Svijeta.