Jedno od načela HPBratstva je načelo radinosti koje kaže :« Budi vrijedan u poslu kojeg radiš, i kad stvaraš, i kad razmišljaš; svojim radom utireš put prema nacionalnom blagostanju; materijalnog blagostanja nema bez moralnog reda».

Tri su glavna uzroka teškoga gospodarskog stanja :

1. nemoralno gospodarenje sa gospodarskim potencijalima,
2. neoliberalni pristup ekonomiji,
3. diktat međunarodnih moćnika.

Broj nezaposlenih je oko 400 000, nizak BDP, dug koji iznosi više od 20 mlrd USD glavni su pokazatelji stanja u gospodarstvu. Stagniranje proizvodnje, povećanje uslužne djelatnosti, gomilanje trgovačkih prodajnih lanaca stranih ulagača, prodaja najelitnijih turističkih potencijala, prodaja najstabilnijih tvrtki u državnom vlasništvu su postali politički imperativ svake vlasti.

Ako su svi jedinstveni u stavu da su komparativne prednosti razvoja poljoprivreda, turizam, ribarstvo, brodogradnja, drvna industrija, razvoj obiteljskog gospodarstva, nameće se pitanje u čemu je onda problem ? Odgovor je jednostavan, strukture vlasti su nesposobne ili korumpirane, ili oboje podjednako, u svakom slučaju na što se odnosilo nije pozitivno za razvoj i stabilnost. Politička oligarhijapod paskom «transparentnosti i menadžmenta» provode tihu pljačku i rasprodaju nacionalnih dobara, dok srednji sloj nestaje, granice između bogatih i siromašnih su sve veće. Tržište kapitala nije naslonjeno prema hrvatskom čovjeku, već isključivo na inozemne interese što dovodi Hrvatsku u neprihvatljiv ovisnički položaj.

U hrvatskom gospodarstvu nema znatnijega porasta izvoza i investicija. Istodobno uvoz se povećava i u odnosu na izvoz poprima zabrinjavajuće razmjere, i kao posljedicu imamo porast nezaposlenosti. Hrvatska treba ustrojiti nacionalnu bankovnu instituciju koja bi bila u vlasništvu države, kao odgovor na rasprodaju banaka stranim vlasnicima. Na taj način oživjeli bi se programi razvoja gospodarstva, spriječilo bi se legalno «zelenaštvo» i stimuliranje uvoza, kao i svaki drugi financijski monopol. Snažna nacionalna banka usklađivala bi gospodarsku politiku sa hrvatskim nacionalnim interesima, a sama štednja hrvatskih građana poslužila bi razvitku gospodarstva.

Hrvatskom iseljeništvu treba vratiti povjerenje u državne institucije, nositelje zakonodavne, izvršne, sudbene vlasti, jer to isto iseljeništvo sa svojim teško stečenim kapitalom, znanjem može i želi biti snažan čimbenik u stabiliziranju gospodarstva.

Županije, gradovi, općine trebaju poticati i osmišljavati razvoj manjeg i srednjeg poduzetništva. Prepreke sa kojima se poduzetnici najčešće susreću jesu nedovoljna izobrazba, nedostatak informacija, otežana mogućnost pristupa kapitalu, a napose komplicirana administrativna procedura. Lokalna uprava i samouprava treba imati viziju gospodarskog razvoja svojeg područja, kreirati poticajne mjere, osmišljavati i usklađivati aktivnosti pojedinih lokalnih jedinica.

U uspostavljanju suradnje nužno je razvijati partnerski odnos kako bi se zadovoljile potrebe i interesi svih uključenih, te poraditi na uključivanju svih institucija koje mogu doprinijeti gospodarskom razvitku. S obzirom da uspjeh malih nacionalnih privatnih poduzećau uvjetima pojačane konkurencije nije moguće ostvariti bez ulaganja u razvoj, koji je postao sve zahtjevniji te mu više ne mogu udovoljiti samo pronicljivi izumitelji ili vješti stvaraoci, potpora države kao glavnog i najsvestranijeg poduzeća pokazuje se kao nezaobilazna. Uspjeh države u pružanju spomenute potpore ovisi pri tom o sposobnosti korištenja nacionalnih kapaciteta sadržanim u nacionalnim institutima i drugim znanstveno-razvojnim institucijama sposobnim za podržavanje intenzivnih stvaralačkih projekata koji u suradnji s gospodarstvom sposobni za proizvodnju «znanja» neophodnog za opstanak i unaprjeđenje gospodarstva na tržištu.

Za ostvarivanje zacrtanih ciljeva, pored neophodnih financijskih sredstava najvažniji su ljudski potencijali koje treba stalno razvijati ulaganjem u izobrazbu mladih stručnjaka. Uvjete za razvitak malog gospodarstva treba stalno stvarati, pri čemu se služiti iskustvima razvijenih zemalja.

Ulaganje u obrazovanje, znanost, tehnologiju, osposobljavanje novih naraštaja za sve vrste poduzetništva, osmišljavanje programa za proboj hrvatskih proizvoda na inozemno tržište, izvoz znanja umjesto odlaska mladih ljudi iz domovine u svijet,moraju biti primarni cilj nositelja državnih vlasti. Bitno je istaknuti potrebu postojanja balansa između gospodarske i socijalnu dimenzije razvoja.. Utrku za kapitalom potrebno je zamijeniti u utrci za radom, poduzetničkim duhom, gdje će se kapital dogoditi kao posljedica reda, rada i težnje za stvaranjem materijalne vrijednosti. Samom odnosu prema radu potrebno je vratiti prvotni smisao, te ga izdignuti iznad golog profita. Na taj način povećati će se zaposlenost, a čovjek bi opet zauzeo središnje mjesto sa kojeg ga je kapital izbacio.

U središtu svekolikog društvenog, gospodarskog života mora biti čovjek, i to kao temeljna vrijednost države, koji kao radnik, poduzetnik, poljoprivrednik, ribar ili političar sa svojim moralnim habitusom, domoljubnom odrednicom, kreativnom sposobnošću stvaranja, a ne rastakanja predano radi za dobrobit «velike hrvatske obitelji».